O korišćenju opijuma u književnosti postoji duga istorija. De Kvinsijevo delo "Ispovesti engleskog uživaoca opijuma" (1822), je jedno od prvih i najpoznatijih u ovoj oblasti, pisano s gledišta zavisnika, koje prikazuje zadovoljstva i opasnosti od uživanja ove droge. De Kvinsi piše o velikom engleskom pesniku romantizma, Kolridžu (1772-1834), čiji je "Kublaj Kan" takođe naširoko smatran pesmom-deskripcijom opijum iskustva. Kolridž počinje da koristi opijum 1791. god. nakon razvoja žutice i reumatske groznice i postaje pravi zavisnik nakon teškog napada bolesti 1801, koji zahteva 8-10 kapi tinkture opijuma svaki dan. "Lotos-Eaters", pesma iz 1832. Lorda Tenisona, odražava uglavnom povoljan britanski odnos prema opijumu. U "The Count of Monte Cristo" (1844), od Aleksandra Dime, grof se susreće sa jestivim oblikom opijuma i njegovo iskustvo s njim je živo opisano.
Edgar Alan Po prikazuje opijum u više uznemirujućem kontekstu u kratkoj priči iz 1838, "Ligeia", gde pripovedač, duboko očajan zbog gubitka svoje voljene, nalazi utehu u opijumu sve dok ne postane potpuni rob droge, ne mogavši više da razlikuje fantaziju od stvarnosti i uzima neumerene doze. U muzici, Hektor Berliozova "Simfonija Fantastique" (1830) priča o umetniku koji se trovao opijumom dok je bio u dubinama očaja zbog neuzvraćene ljubavi. Svaki od pet delova simfonije se odvija na različit način, sa sve zvučnim efekatima od droge. Na primer, u četvrtom delu, umetnik sanja da ide na svoje pogubljenje. U petom delu "Songe d'une Nuit du Sabbat", on sanja da je na veštičijoj orgiji, gdje nalazi svoju voljenu kako divlje pleše.
Krajem devetnaestog veka, engleska književnost obiluje referencama na opijum i zavisnost, u kontekstu kriminala, kao što je kod Vilki Kolins "The Moonstone" (1868), gde se koristi u pokušaju otkrivanja kradljivca dragulja. Opijum se pojavljuje i u opusu Čarlsa Dikensa, te kod Artura Konana Dojla, 1891. u kratkoj priči "The Man with the Twisted Lip". Kod Oskara Vajlda "The Picture of Dorian Gray"(1890), protagonist posećuje pušionicu opijuma "za zaborav," ne mogavši da snosi krivicu i sramotu zbog počinjenog ubistvo. Opijum takođe doživljava transformaciju u kineskoj književnosti, postaje povezan s lenjosti i porokom od početka XX. veka. Možda najpoznatije književno pozivanje na opijum je metafora Karla Marksa u prilogu kritici Hegelove "Philosophy of Right'", u kojoj se odnosi na religiju kao "opijum za narod." (Ovaj izraz je češće navođen kao "opijat za mase.")
U dvadesetom veku, kada je upotreba opijuma bila potisnuta od strane morfijuma i heroina, njegova uloga u književnosti postala je više ograničena i često usmerena na pitanja vezana za zabranu. U "Good Earth" od Perl Bak, Vang Lung, protagonist, navlači na drogu svog dosadnog ujaka i tetku kako bi ih držao pod kontrolom. Vilijam Barouz opisuje sopstvenu upotrebu opijuma zajedno sa korišćenjem njegovih derivata, Džek Blek,u memoarima "You Can't Win", daje hroniku jednog čoveka, njegovo iskustvo po opijumskim brlozima u San Francisku, a na kraju ga prikazuje kao samog "opijumskog đavola". Knjiga i nakon nje film" Wonderful Wizard of Oz", može aludirati na opijum u jednom trenutku u priči, kada su Doroti i njeni prijatelji dospeli u polje maka, gde su zaspali. Opijum je takođe više puta pomenut u romanu, "The House of Scorpion", Nensi Farmer. Radnja se delimično vrti oko cveta maka i opijuma.
“Prozac vs. Heroin” grupe Brian Jonestown Massacre. Mnoge pesme Brian Jonestown Massacre imeju neke veze sa drogama, ili su cak snimljene dok je bend bio na drogamas, ovo je jedna od nekoliko koja se bas direktno odnosi na drogu. Frontmen grupe, Anton Newcombe has je doziveo da ga opisuju u filmu "DiG!" kao ne sam oosobu koja voli rock and roll sezdesetih godina, vec upravo predstavlja personalizaciju necega tako bliskog tom duhu i vremenu. Nie nikakvo iznenadjenje kada jegova pesma dospe na jednu ovakvu top listu 10 najboljih pesama koje govore o drogama.
"Ne želim da se pretvaram da je heroin ok--većina ljudi koja razvije pravu zavisnost nikada se ne skine. Ne znam tačne statistike, ali znam da je prethodna rečenica istinita. Srećna sam što sam rođena sa snagom volje koju imam i kao što sam prethodno navela, znam samo za jednog zavisnika koji normalno funkcioniše. Srećna sam što se sećam šta sam želela pre heroina. Jer ono što sam želela od života je veće i bolje od jednog malog trenutka heroinskog sranja. Ali taj mali trenutak sranja je nešto što ne mogu sebi da izbijem iz glave."